Grobno mesto
(parcela-red-broj) |
Grave position
(parcel-raw-number) |
Kamenorezac /
Stonemason: - |
|
III-03-05(Kliknite na sliku da je uvećate / click on image to enlarge) |
|||
Imena sahranjenih: | Names of buried: | ||
Ružica, Danilo, Zora Fogel |
Rosa, Danilo, Zora Fogel |
||
Natpis na spomeniku (prednja strana):
|
Epitaph (front side of the gravestone): | ||
Ružica Fogel Danilo Fogel Zora Fogel (Epitaf ispisan na srpskom) |
Rosa Fogel Danilo Fogel Zora Fogel (Translated into English from Serbian) |
||
Natpis na spomeniku (stražnja strana):
|
Epitaph (back side of the gravestone): | ||
na večiti spomen Ida Fogel 1885. – 1942. Stara Gradiška Eugen Fogel 1883. – 1943. Jasenovac David Fogel 1910. – 1945. Jasenovac Josip Fogel 1920. – 1943. Jasenovac (Epitaf ispisan na srpskom) |
in everlasting memory Ida Fogel 1885. – 1942. Stara Gradiska Eugen Fogel 1883. – 1943. Jasenovac David Fogel 1910. – 1945. Jasenovac Josip Fogel 1920. – 1943. Jasenovac (Translated into English from Serbian) |
||
Dodatne informacije o porodici | Additional info about the family | ||
Porodica Fogel spada u starosedeoce Jevrejske opštine u Zemunu. Eugen, otac porodice, rodio se u Rumuniji i bio je najmlađi među devetoro braće. Već sa 11 godina bio je poslat za šegrta da izuči pekarski zanat. Zvanje kalfe dobio je posle 7 godina. Koliko je poznato, jedino je zemunski sapundžija Ignjat Semnic bio duže šegrt. On se zakalfio posle 9 godina šegrtovanja. Kako je tada bio običaj, Eugen je sa 18 godina krenuo u “fremt”. To je bila u to vreme neka vrsta praktične obuke i specijalizacije u zanatu. Ovaj običaj su gajili svi esnafi. Tako se on peške zaputio ka Budimpešti, da bi posle niza usputnih mesta konačno dospeo u Osijek. Tu je otvorio pekaru i oženio se Idom Erendiner, koja je inače poticala iz trgovačke porodice, koja se na teritoriju zemunske Jevrejske opštine doselila polovinom 19. veka. Eugen je ubrzo izgubio pekaru u Osijeku zbog nekog banalnog sukoba sa vlasnikom zgrade, pa je krenuo trbuhom za kruhom. Posle usputnih zaposlenja krenuo je 1912. brodom “Karpatija” za Ameriku. Kartu je platio tako što je radio kao brodski pekar. To je inače bio brod koji je prvi stigao na mesto brodoloma “Titanika”. On je kasnije pričao kako je bilo strašno kada su iz mora izvlačili još jedva žive, a i mrtve brodolomnike. Posle skoro dve godine vratio se iz Njujorka i sa ušteđenim novcem otvorio pekaru u Kupinovu. U prvom topovskom bombardovanju, pekara je uništena, a porodica je ostala bez igde ičega. Eugenu je samo ostala uspomena na Metropoliten operu u kojoj je uživo slušao Enrika Karuza. Posle Prvog svetskog rata porodica se naselila u Staroj Pazovi, da bi se 1929. preselila u Zemun. Tu su deca dorasla i porodica se ekonomski stabilizovala. I sada se pojedini preživeli zemunski Jevreji sećaju da je Eugen za neke verske praznike pekao i prodavao barhes (pleteni beli hleb posut makom). Krajem 1939. godine Eugena, kao grom iz vedra neba, pogađa rešenje ondašnjih vlasti o proterivanju porodice Fogel iz Kraljevine Jugoslavije u Rumuniju. Rešenje je izuzelo samo sina Davida koji je regulisao vojnu obavezu, i po tom osnovu mu je bilo priznato jugoslovensko državljanstvo. Započeta je borba sa birokratskom administracijom, koju je u ime porodice vodio David. Ne zna se više kako je uspeo da porodica Fogel 1940. godine dobije jugoslovensko državljanstvo, ali je ostalo upamćeno da je David posle rekao: “Nikom ne bih želeo takva poniženja...” Cela porodica, izuzev Danila, oterana je u logor 1942. godine. Imena im se nalaze na spomeniku žrtava fašizma na Jevrejskom groblju u Zemunu. Danilo se prvi put sreo sa svojom suprugom Zorom, rođenom Rakić, 1943. godine. Zora je tada bila rukovodilac antifašističke omladine u svom selu. Posle oslobođenja 1946. su se venčali. Imaju dva sina, Milana i Nenada, Milan se sa suprugom Vericom i dvoje dece iselio u Izrael, a Nenad je sa suprugom Slađanom ostao u Jugoslaviji. Nenad iz prvog braka ima dve ćerke koje žive u Australiji. Zora i Danilo su rastrzani roditeljskom brigom između Jugoslavije i Izraela. |
The Fogel family is among the oldest settlers in the Zemun Jewish Community. Eugene, the father of the family was born in Following the custom of the time, when he turned eighteen After the First World War the family relocated to Stara Pazova, only to return once again to Zemun in 1929. It was here that the children grew up and the family finally found financial stability. Even today there are a few Zemun Jews survivors who recall how at the time of certain Jewish holidays Toward the end of 1939 In 1942 the entire family except Danilo, was deported to a concentration camp. Their names are inscribed on the monument to the victims of fascism in the Zemun Jewish cemetery. Danilo met his wife Zora (maiden name Rakic) for the first time in 1943. At the time Zora was the leader of the antifascist youth in her village. They got married upon liberation in 1946. They have two sons, |