06.07.2006. Promocija knjige ''Jasenovac i Holokaust u Jugoslaviji''
(nastavak)

Kako nam je u prikazu knjige koji je sledio, govorio g. Aleksandar Fredi Mošić, njena vrednost počiva na ozbiljnošću kojom su se autori rukovodili u prezentaciji prvenstveno iskaza i svedočenja preživelih logoraša Jasenovca na ''I međunarodnoj konferenciji i izložbi o koncentracionom logoru Jasenovac''. Posebno je naglasio važnost i vrednost uvoda (na 44 strane) koji je napisao g. Bari Lituči. Sledeći strogo naučne kriterijume, knjiga je kroz analize uglednih istoričara (Eli M. Rosenbaum, Michael Berenbaum, Thomas Popovich, Antun Miletić, Charles R. Allen, Jr. i drugi ) dala neophodna saznanja čitaocima na putu do poglavlja u kome se izneta svedočenja bivših zatočenika Jasenovca. Uvodeći prisutne u strašni svet terora koji su bili glavna odlika logora Jasenovac, g. Mošić je ukazao na značaj posebnih dodataka u knjizi. Mape logora, crtice o saradnicima, Indeks pojmova, fotografije sa pomenute konferencije, mnoge istorijske fotografije, na najbolji su način obogatile sadržaj knjige.
Urednik g. Bari Lituči se u svom obraćanju osvrnuo na istorijske okolnosti nastajanja logora tipa Jasenovac, kao i želju ovdašnjih kvislinških država, stvorenih posle raspada Kraljevine Jugoslavije da se među prvima u Evropi pohvale kako su rešile ''Jevrejsko pitanje''. Podatak koji nam je izneo publicista Danko Vasović (dobrovoljni prevodilac izlaganja B.L.) da je u Srbiji stradalo 90,5% a u NDH 91 % ukupne populacije Jevreja u prvoj godini rata, govori najbolje sa kakvim žarom su se poslušnici dali na izvršavanje naloga nemačke vlade.

Izostavljanje Jasenovca iz stalne postavke Muzeja Holokausta iz Amerike tokom ranih devedesetih godina g. Bari Lituči je kvalifikovao kao odnos tadašnje administracije Bila Klintona prema aktuelnim dešavanjima u bivšoj Jugoslaviji. Na svu sreću odnos se promenio i posle 2000 te godine je Jasenovac našao svoje mesto među stalnom postavkom u ''Holu sećanja'' Muzeja Holokausta. Bila je privilegija slušati uvaženog gosta i njegovo viđenje istorijskih okolnosti II Svetskog rata i veze sa građanskim ratom tokom 90tih godina dvadesetog veka na prostoru bivše Jugoslavije.

Posle zvanične prezentacije prisutni su imali priliku da postavljaju pitanja uvaženim gostima. Obraćanje g. Vlahovića, poznatijeg kao kurir Jovica, je bilo više usmereno na žal zbog sve manjeg uvažavanja doprinosa partizana antifašističkoj borbi naroda sa ovih prostora. Novinar Politike Slobodan Kljakić se interesovao da li je tačan podatak da vlada SAD još uvek sprečava slobodan pristup dokumentima zainteresovanim istraživačima Holokausta. Posebno je ukazao na slučaj Kurta Valdahajma. Odgovor je bio pozitivan, uz žaljenje g. Litučija što se posle toliko godina od rata arhive ne učine dostupne svima. Maju Mijatović je interesovao stav g. Litučija oko pokušaja da se aktivnosti kvislinške vlade Nedića predstave kao odgovornost celog srpskog naroda, posebno za stradanja Jevreja. Odgovor g. Litučija je bio nedvosmislen da za njega nikada ne postoji odgovornost naroda, u ovom slučaju Srba, već da uvek iza svih nedela stoje ljudi sa imenom i prezimenom. Istakao je izuzetno veliki doprinos Srba antifašističkoj borbi tokom II Svetskog rata. Naglasio je da narodi u čije ime su počinjeni stravični zločini moraju biti dobro upoznati sa istorijskim činjenicama i jasno se ograđivati od svih nerazumnih postupaka svojih vlada. Na tu temu je svoj doprinos dao i Dragan Stojković protiveći se kolektivnom zaboravu. Istorijske činjenice se ne smeju zamagljivati dnevno političkim potrebama establišmenta. Razgovori su se nastavili i posle oficijelnog dela promocije. Mnogo gostiju je ostalo do duboko u noć želeći da saznaju što više o ovom izuzetnom izdavačkom poduhvatu.

Promocija koja je održana zahvaljujući spremnosti g. Barija Litučija da specijalno za ovu priliku doputuje iz Amerike završena je uz obećanje da ćemo učiniti sve da organizujemo još jednu promociju za širu čitalačku publiku u Zemunu.