ZANIMLJIVOSTI - ARHIVA STARIJIH PRILOGA
(kliknite na sliku da je vidite uvećanu u novom prozoru)

24.12. 2009. - Stariji od fakulteta

Nedavno je Medicinski fakultet u Beogradu proslavio 90. godina od osnivanja ove visoko obrazovne institucije. Marko Anaf, profesor u penziji istog fakulteta, danas proslavlja stoti rođendan.
Dr.Marko Anaf i prof.Ljubomir Tadic Rođen je u Požarevcu 24. decembra 1909. god., gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studije na Medicinskom fakultetu je završio u Beogradu 1936. godine. Kuriozitet je da je on prvi profesor Medicinskog fakulteta koji je doživeo 100ti rođendan. Jevrejska opština Zemun, po ustaljenom običaju u Jevreja prilikom čestitanja rođendana, iskreno želi prof. Anafu da doživi i svih 120. Jom huledet sameah!
U čast profesora Anafa objavljujemo tekst Ljiljane Luković, objavljen u knjizi ‘’Nastavnici Medicinskog fakulteta u Beogradu’’, knjiga II, urednik Radoje B. Čolović i saradnici, koju je izdao Medicinski fakultet u Beogradu 2005.
(
Photo: R. B. Čolović and Dragana Pantelić)

Nejasni motivi krađe table iz Aušvica

Policija je našla tablu sa glavne kapije bivšeg nacističkog koncentracionog logora Aušvic i uhapsila petoricu lopova koji su taj simbol holokausta ukrali u petak, 18.12. u zoru, saopštila je noćas poljska policija.
Lopove, muškarce starosti između 20 i 39 godina, policija je otkrila u malom mestu na drugom kraju zemlje, na severu Poljske a takođe i istorijsku tablu i to oštećenu, jer su je presekli u tri dela, rekao je portparol Malopoljske policije Darijuš Novak.
"Od ranog jutra počinje saslušanje lopova", dodao je Novak. Policija je za sada potvrdila da je reč o organizovanoj grupi ali ne zna šta je bio motiv krađe, da li narudžbina nekog bogatog kolekcionara ili antisemitski ispad...
Ceo tekst sa sajta Deutsche Welle Objavljeno 21.12.2009.

Ukradene table iz Aušvica

Poljske vlasti nude nagradu od 28.750 evra onome ko pomogne da se uđe u trag lopovima koji su u petak pred zoru ukrali metalnu tablu sa natpisom "Rad oslobađa" sa glavne kapije nekadašnjeg nacističkog koncentracionog logora Aušvic-Brikenau na jugu Poljske.
Nagradu je sa prvobitnih 1.250 evra koje je ponudila za informacije poljska policija povećalo Ministarstvo kulture i nacionalne baštine. Na Poljake da masovno pomognu da se vinovnici te, kako je u Poljskoj i svetu ocenjeno, neverovatno sramne krađe pronađu apelovali su među prvima predsednik Leh Kačinjski i predsednik Evropskog parlamenta, bivši poljski premijer Ježi Buzek.
Bivši logoraš iz Aušvica, nekadašnji šef poljske diplomatije Vladislav Bartoševski, jedan od najvećih autoriteta današnjih Poljaka, upozorio je da krađa tog simbola holokausta za svakog Poljaka katolika mora da bude ravna tome kao kada bi neko oskrnavio najveće poljsko katoličko svetilište Crne Bogorodice u mestu Čenstohova...
Ceo tekst sa komentarima iz Elektronskih novina. Objavljeno 19.12.2009

Optužen i švedski neonacista za krađu natpisa u Aušvicu
Poljsko tužilaštvo zatražilo je od Švedske da uhapsi Šveđanina Andersa Hegstrema i optuži ga da je naručio krađu dragocene table sa natpisom "Rad oslobađa" sa glavne kapije bivšeg nacističkog logora Aušvic na jugu Poljske, javljaju poljski mediji.
"Šveđanina su kao naručioca krađe istorijskog natpisa 'Arbeit macht frei' danas prepoznala dvojica osumnjičenih za krađu", potvrdila je time Boguslava Marćinkovska iz regionalnog tužilaštva u Krakovu poljskoj televiziji TVN24 da se raspisuje poternica i evropski nalog za hapšenje 34-godišnjeg švedskog neonaciste.
Na osnovu njih Anders Hegstrem trebalo bi da bude izručen Poljskoj, a sa raspisivanjem poternice za drugim švedskim saučesnikom sramne krađe, koji je trebalo navodno da preveze ukradeni natpis iz Poljske u Švedsku, sa emigrantom iz bivše Jugoslavije Vladimirom Z. Čeka se da se tačno utvrde lični podaci.
"Interesuje nas još jedna osoba iz Švedske i o njoj smo takođe tražili od Švedske da utvrdi podatke, ali za sada tu potvrdu nemamo i ne možemo da saopštimo nikakve detalje", ukazala je danas Marćinkovska. Švedski mediji a za njima i poljski, objavili su obilje podataka o Hegstremu, naručiocu krađe tog simbola stradanja 1,3 miliona žrtava Aušvica, dok tajanstvenog gastarbajtera iz bivše Jugoslavije pominju samo kao Vladimira Z. i ne preciziraju odakle je.
U intervju za švedski tabloid "Ekspresen", Hegstrem, navodno preobraćeni neonacista, tvrdi da je bio samo posrednik a da je u stvari lično on pomogao poljskoj policiji da ukradenu tablu za samo tri dana pronađe.
"Moja uloga je bila da sredim da natpis stigne iz Poljske u Švedsku. Bio sam samo posrednik. Ali nisam hteo da budem umešan u takvu krađu. Odmah sam zvao poljsku policiju i dao joj sve podatke. Nisam počinio nikakav zločin. Samo sam pomogao da se tabla vrati na svoje mesto", rekao je Hegstrem.
Poljska policija potvrdila je da joj se na osnovu raspisane nagrade za informacije koje bi pomogle da se ukradenoj tabli uđe u trag javila i osoba iz Švedske, ali kategorično je demantovala da joj je upravo Hegstrem pomogao da tablu nađe a lopove uhapsi. Originalni gvozdeni natpis "Rad oslobađa", presečen na tri dela, zakopan u šumi blizu sela Černjikovo kraj Torunja na severu Poljske policija je našla 20. decembra i uhapsila zbog osnovanje sumnje da su izvršili krađu četvoricu Poljaka, sitnih kriminalaca i još jednog Poljaka, Marćina A. vlasnika građevinske firme, inače Hegstrmovog prijatelja.
Do table su policiju dovele informacije dvoje poljskih građana koji su insistirali na tome da ostanu anonimni a sada policija i Ministarstvo kulture grozničavo traže način kako da im legalno podele i isplate nagradu od 28.750 evra, jer propisi u slučaju ministarstava ne dozvoljavaju da nagradu isplaćuje neidentifikovanim osobama.

.

Koncert u spomen Ženi Lebl

Pored izvanrednih istoriografskih knjiga (Jevreji u Beogradu, Jerusalimski muftija i dr), autobiografskih, proznih i poetskih tekstova (Ljubičica bela), nedavno preminula spisateljica Ženi Lebl zadužila je i muzikologiju. Zahvaljujući njoj i istoričaru Cvi Lokeru, pronađene su mnoge kompozicije već zaboravljenih autora sa jugoslovenskih prostora, žrtava Holokausta, kada se već mislilo da je njihovih fizičkim uništenjem zauvek ućutkana i njihova muzika (Rikard Švarc, Eliša Samlaić i dr).
U spomen na Ženi Lebl, u rezidenciji počasnog konzula Hrvatske u Izraelu g. Samuela Šlezingera priređen je 5. decembra koncert klavirskog dua Burštin-Harmac. Kompozitor i pijanista Mihail Burštin obradio je za klavir 4-ručno Varijacije na Mocartovu temu Rikarda Švarca (Zagreb1897 – Jasenovac 1943?), pronađene u jerusalimskom Arhivu Eventov.
Ova interesantna kompozicija pisana je za vreme Švarcovih studija u Beču 1922. godine. Kao student čuvenog pedagoga Jozefa Marksa, Švarc se u ovoj kompoziciji predstavlja kao vrsni predstavnik poznog bečkog romantizma. Takva njegova muzika nije naišla na razumevanje kritike po povratku u rodni Zagreb. Zamerano mu je da u hrvatsku muzičku sredinu "donosi prefinjene bečke parfeme, umesto da se divi ljepoti našeg poljskog cvijeća". Švarc je kasnije radio u operama u Splitu i Osijeku, da bi na poziv kralja Aleksandra došao u Beograd i bio učitelj dece u kraljevskoj porodici. U Beogradu je postao izuzetno cenjen pedagog, pijanista, muzički kritičar i kompozitor, dospevši i na mesto direktora najviše muzičke ustanove - Muzičke škole "Stanković". Odatle, zbog ženidbe sa Novosađankom Ružom Jovanović, prelazi na mesto direktora novosadske muzičke škole "Isidor Bajić" i razvija izuzetnu aktivnost u ovom gradu, zajedno sa Svetolikom Pašćanom. Na porođaju, supruga Ruža je umrla, tako da je Švarc dočekao ulazak mađarskih fašista u Novi Sad sa malim sinom Miletom Ludvigom. Kao rođenog Zagrepčanina, mađarski režim ga je prosledio hrvatskim ustašama, a ovi su ga vrlo brzo poslali u Jasenovac, gde mu se gubi trag.
Na tom kratkom putu između Novog Sada, Zagreba i Jasenovca, Švarc je negde sklonio svoje note i njihovi originali su neznanim putevima stigli do jerusalimskog arhiva. Ženi Lebl i istoričar Cvi Loker ukazali su na njih – i tako je krenula renesansa Švarcove muzike, 60 godina nakon fizičkog uništenja njenog autora.
Mihail Burštin, jedan od najistaknutijih predstavnika centralno-azijskog kruga kompozitora, koji je po raspadu SSSR-a repatrirao u Izrael, vrlo studiozno je ovu kompoziciju obradio za klavir četvororučno i sa velikim entuzijazmom je izvodi kako u Izraelu, tako i na gostovanjima u inostranstvu.
Pored Švarcovog dela, duo Burštin-Harmac izveo je i kompozicije Lista, Dvoržaka, Moskovskog, Mocarta, kao i efektnu Buštinovu kompoziciju Play.
Dušan Mihalek, 6. XII 2009.

06. 12. 2009. - Praznik humanosti


Međunarodni ženski klub iz Beograda (IWC Beograd) i ove godine na Beogradskom sajmu je organizovao tradicionalni HANUKA (BOŽIČNI) BAZAR. Deseta jubilarna manifestacija održana je u hali 3. Celokupna zarada i od ulaznica i od prodaje ide u humanitarne svrhe.
Na mnogobrojnim štandovima posetioci su mogli da pronađu autentične proizvode iz tridesetak zemalja koje su diplomatski prisutne u Srbiji. Veliku pažnju privlačila je degustacija hrane iz različitih delova sveta i bogat kulturno-zabavni program.
Nama je i ove godine bio najinteresantniji štand Izraela. Ponovo je kozmetika sa Mrtvog mora bila najtraženiji artikal. Deci su se ipak više dopale čokolade i slane grickalice. Štand Izraela, okrenut na sve četiri strane sveta, simbolički je slao poruku otvorenosti za saradnju sa svim državama sveta.

Nemačka: Suđenje Demjanjuku

Berlin - U sudu u Minhenu danas je počelo suđenje 89-godišnjem Ivanu Džonu Demjanjuku optuženom za nacističke ratne zločine.
Državno tužilaštvo Demjanjuka tereti da je u koncentracionom logoru Treblinka-Sobibor učestvovao u ubistvu najmanje 29.000 evropskih Jevreja. Suđenje u Nemačkoj je moguće jer je među žrtvama bilo i 1.900 Jevreja iz Nemačke, a Demjanjukovo poslednje prebivalište u Nemačkoj bilo je u Minhenu.
Suđenje u Minhenu prati preko 200 novinara i porodice 20 Jevreja iz više zemalja sveta koji su se pridružili tužbi. Ranije su nadležne vlasti ocenile da je Demjanjuk sposoban da se pojavi pred sudom, ali da pretres ne može da traje duže od dva puta po 90 minuta dnevno...
Ceo tekst sa sajta B92. Objavljeno 30.11.2009.

Patrijarh Pavle zadužio i jevrejsku zajednicu
Doajen srpskog novinarstva Jaša Almuli svedoči kako je prvojerarh Srpske pravoslavne crkve odbacio antijevrejske klevete iznuđene ili krivotvorene pod nemačkom okupacijom 1942. godine
...
Jevrejska zajednica u Beogradu i Srbiji ima mnogo razloga da duboko žali smrt patrijarha Pavla i da mu bude zahvalna jer joj je pomogao da odbrani od kleveta jevrejskih zatočenika Jasenovca, gde je njih više od 20.000 ubijeno – kaže Jaša Almuli, svojevremeni predsednik Jevrejske opštine u Beogradu, koji je tri puta posetio patrijarha, uvek u društvu pokojnog profesora psihijatrije dr Nikole Volfa, predsednika Verske sekcije u Jevrejskoj opštini u Beogradu....
Ceo tekst sa sajta Politike. Objavljeno 27.11.2009.

Otkriven bivši pripadnik ss-a osumjičen za 58 ubistava
BERLIN - Tužilaštvo u Nemačkoj podiglo je optužnicu protiv Adolfa Stormsa za kojeg se sumnja da je kao bivši podoficir SS jedinica u Drugom svetskom ratu odgovoran za ubistvo najmanje 58 jevrejskih radnika.
Storms (90) se sumnjiči da je u austrijskom selu Dojč Šicen, krajem Drugog svetskog rata, ubio 58 Jevreja iz Mađarske, javili su svetski mediji.
Nemačko Državno tužilaštvo ne navodi puno ime Stormsa, već samo da je reč o penzioneru iz Duizburga Adolfu S. Do njegovog imena međutim, uspeli su da dođu strani mediji.
Takođe je utvrđeno da je Storms bio pripadnik Pete SS Pancer divizije, poznate i kao Viking...
Ceo tekst sa sajta Krstarica-vestiObjavljeno 18.11.2009.

Premijera "Grobnice za Borisa Davidoviča" - Kiš u Prijedoru
Pozorište Prijedor će u subotu, 14. novembra premijerno izvesti predstavu “Grobnica za Borisa Davidoviča” koju je režirao Gradimir Gojer koji kaže da povod ipak nije bila 20-godišnjica smrti Kiša, već sretnija budućnost jugoslovenskih prostora koju Kiš zagovara kroz svoja djela
U predstavi glumi 26 glumaca među kojima je cjelokupan domaći ansambl, gosti iz Narodnog pozorišta Republike Srpske te članovi Dramskog studija “Živko Desnica”...
Ceo tekst sa komentarima iz Elektronskih novina. Objavljeno 14.11.2009.
O filmu "Kleveta"
Antisemitizam kao izvor moći Jevreja

"KLEVETA", Hashmatsa, Joav Šamir, Izrael-Austrija-SAD-Danska 2009, 93 min.
Kada se Chekpoint pojavio na festivalima, jedan kritičar, takođe Jevrejin, nazvao je Šamira "izraelskim Melom Gibsonom", optužujući ga za antisemitizam zbog kritike izraelske politike prema Palestini. To je podstaklo reditelja da razmišlja o značaju i implikacijama antisemitizma u današnjem svetu, a posebno o njegovim zloupotrebama...
Ceo tekst sa komentarima iz Elektronskih novina. Objavljeno 10.11.2009.

Zlatni lav filmu "Liban" S. Maoza

Ratni film izraelskog reditelja Samjuela Maoza "Liban" (Lebanon), dobitnik je prestižne nagrade "Zlatni lav" na filmskom festivalu u Veneciji.
Maoz je gotovo ceo film snimio iz unutrašnjosti tenka, kako bi dočarao klaustrofobiju i strah koji je doživeo kao mladi izraelski regrut tokom rata 1982. godine.
"Bilo mi je potrebno 25 godina da opišem ove događaje ne kao svedok, već kao reditelj", rekao je Maoz na dodeli nagrade za film koji je "Njujork tajms" nazvao "zadivljujućim"...
Ceo tekst sa komentarima sa sajta B92. Objavljeno 13.09.2009

Strip o sionskim mudracima
Piše: A. Cvijić / Izvor: Politika - Kulturni dodatak

Izdavačka kuća „Samizdat B92” iz Beograda upravo je objavila strip Vila Ajznera „Zavera. Tajna priča o Protokolima sionskih mudraca” u prevodu Marije Razum i Jasenke Majpruz. Ovo je, ujedno, i prvi prevod jednog Ajznerovog dela na srpski jezik, a posebnost „Zavere…” jeste i u tome što je propraćena predgovorom Umberta Eka čija je poenta upravo u poslednjoj rečenici: „Radi se o priči koju vredi ispričati, jer se moramo boriti protiv Velike laži i mržnje koju širi”.
Vil Ajzner (1917–2005) slavni je američki crtač u čijoj biografiji piše da je „Orson Vels stripa” i da je otac „grafičke novele”. U sažetom tekstu u knjizi „Samizdata B92” podseća se i da je Ajzner unosio inovacije u svoje stripove i da je svojim ilustrovanim romanima pomerio strip u književne vode...
Ceo tekst sa komentarima sa sajta B92. Objavljeno 27.08.2009

Grobnica za Borisa Davidoviča otvara sezonu
Pozorište Prijedor otvorit će novu, 57. sezonu, predstavom Danila Kiša "Grobnica za Borisa Davidoviča", koju će režirati Gradimir Gojer.
Direktor Pozorišta Prijedor Zoran Baroš rekao je da će u predstavi, osim cijelog prijedorskog ansambla, igrati i glumci veterani ove kuće, Rade Stupar i Zlata Kogelnik, mladi iz dramskog studija koji djeluje pri Pozorištu Prijedor, te četvoro glumaca iz Banja Luke.
Tako će na prijedorskim daskama igrati Radenka Ševa, Ljiljana Čekić i Aleksandar Stojkivić iz Narodnog pozorišta Republike Srpske, te Sabina Šehić iz Banja Luke...
Ceo tekst sa komentarima iz Elektronskih novina. Objavljeno 24.08.2009.
Photo: studentskioglasi.ba
80 godina od rođenja Ane Frank
Devojčica koja je dirnula svet

„Samo zamisli kako ću biti zaboravna kada budem imala osamdeset godina“ Ana Frank, 11. maj 1944. god.
Osamdeseti rođendan Ane Frank je događaj koji se obeležava na više mesta u svetu i tim povodom su organizovane različite aktivnosti na sećanje na mladu spisateljicu koja je svojim viđenjem života u okupaciji pod nacistima, dirnula svet...
Ceo tekst sa komentarima iz Elektronskih novina. Objavljeno 13.6.2009.

26.5.2009 - Promocija Zbornika radova Dimitrija Davidovića
Povodom obeležavanja 220 godina rođenja Dimitrija Davidovića,
Odbor Udruženja novinara Srbije za obeležavanje godišnjice, Izdavačko preduzeće MOST ART i Biblioteka Sveti Sava u Zemunu održali su 26.maja promociju knjige Zbornika radova sa naučnog skupa održanog 1985. godine o njegovom stvaralaštvu. 
Prvo izdanje knjige je objavljeno 1989. godine. Zahvaljujući Draganu Stojkoviću i njegovoj izdavačkoj kući MOST ART nedavno je izašao iz štampe reprint ovog izdanja.
O knjizi, Dimitriju Davidoviću i vremenu u kome je živeo, nadahnuto su govorili istoričar Miodrag Dabižić i izdavač Dragan Stojković. Bila je to prilika da se još jednom podsetimo na značaj Dimitrija Davidovića, rođenog 1789. godine u Zemunu.

Klikom na sledeće linkove pogledajte dodatne fotografije i prilog Dragana Stojkovića "Maslinova grančica na Davidovićevom grbu Srbije"

11.5.2009 - Glumac Vil Smit dobio Humanitarnu nagradu Centra Simon Vizental za 2009

Preživeli holokausta, ugledne ličnosti iz poslovnog, političkog i šou-biznis sveta, kao i članovi jevrejskih zajednica su na prijemu koga je organizovao Centar Simon Vizental prisustvovali uručenju ugledne Nagrade za humanitarni rad 2009 koja je dodeljena glumcu i dobrotvoru Vilu Smitu na večeri Nacionalnih priznanja u Los Anđelesu.

Prva samostalna izložba umetničke fotografije u Berlinu člana naše Opštine

Desanka Fogel, diplomac Više škole Sapiro, odsek za fotografiju i digitalne medije u Sderotu, Izrael, predstavila je svoje radove na prvoj samostalnoj izložbi umetničke fotografije u Berlinu. Izložba je održana pod pokroviteljstvom bračnog para Enise i Mensuda Bujošević, u četvrti Krojcberg, multinacionalnoj sredini  mladih stanovnika Berlina.

Na izložbi je izloženo 65 umetničkih  fotografija u pet serija. Dve serije koje čine jedan autoportret. Zatim The Union serija, prikaz diplomskog rada, za koji je Desanka dobila najvišu ocenu. Dve preostale serije su prikazane pod nazivom PORODICA. U okviru prezentovanih  serija izložene su i fotografije eksperimentalnog tipa. Izložba je trajala od 30. januara do 7. februara ove godine. Mlada umetnica je dobila povoljne kritike posetilaca iz Izraela, Engleske, Ukrajine, ex-Yu i, naravno, Nemačke.
Ben Shahar

8.3.2009. - Marko Kon i Milan Nikolić idu na "Evroviziju"
Marko Kon i Milan Nikolić predstavljaće Srbiju sa pesmom "Cipela" na takmičenju za "Pesmu Evrovizije" u maju u Moskvi, pošto su večeras pobedili na nacionalnom muzičkom festivalu "Beovizija 2009" održanom u Centru "Sava".
Od 11 kompozicija - 10 izabranih u polufinalnoj večeri i jedne koja se naknadno plasirala u finale, numera "Cipela" dobila je najveći broj glasova stručnog žirija RTS-a, dok je OT Bend dobio najviše glasova publike koja je glasala putem SMS-a. Zbirom poena, numeri "Cipela" je pripalo prvo mesto.
U žiriju su bili kompozitor Kornelije Bata Kovač, kompozitor i muzičar Željko Joksimović i muzička umetnica Biljana Krstić. (Blic)
Pogledajte video spot na YouTube klikom na ovaj link ili na sliku.

Biblioteka grada Beograda u Parizu
IZLOŽBA POVODOM 20 GODINA OD SMRTI DANILA KIŠA
Izložba posvećena životu i stvaralaštvu pisca Danila Kiša, koju je priredila Biblioteka grada Beograda, biće otvorena 13. marta u Srpskom kulturnom centru u Parizu, povodom obeležavanja 20 godina od smrti tog pisca.
U saopštenju Biblioteke grada Beograda se navodi da je izložba zapravo proširena i dopunjena postavka koja je bila priređena 2005. godine, povodom obeležavanja 70 godina od rođenja Danila Kiša. Na izložbi će biti predstavljena bogata dokumentacija fotografija, tekstova i dokumenata koja se čuva u Arhivu SANU, kao i brojna francuska izdanja Kišovih dela...
Ceo tekst iz Elektronskih novina. Objavljeno: Sre, 04. 03. 2009.
Književnost
DAVID ALBAHARI DOBITNIK VITALOVE NAGRADE

Književnik David Albahari dobitnik je ovogodišnje Vitalove nagrade „Zlatni suncokret” za zbirku priča „Svake noći u drugom gradu”, u izdanju Srpske književne zadruge (SKZ), saopštio je predsednik žirija Jovan Zivlak u sredu
U nagrađenom delu autor „manirom vrsnog pripovedača govori o našem svetu i vremenu, o akterima iz našeg prostora, u tradiciji jedne moderne, sugestivne i senzibilne pripovedačke umešnosti” i stoga je, prema svim umetničkim kriterijumima, zaslužio ovu nagradu, rekao je Zivlak novinarima...
Ceo tekst iz Elektronskih novina. Objavljeno: 04. 02. 2009.

3. mart 2009. - David Albahari ponovo u Srbiji
Jedan od najznačajnijih srpskih pisaca, David Albahari, doputovao je iz svoje druge domovine (Kanada) u Beograd. Povod je više nego prikladan. Uručivanje Vitalove nagrade „Zlatni suncokret” za zbirku priča „Svake noći u drugom gradu”, u izdanju Srpske književne zadruge. Nagrada mu je uručena 26. februara 2009. Nakon toga, David Albahari će voditi promociju književnika Davida Grosmana iz Izraela. Književno veče sa dva Davida biće održano u utorak, 3. marta u 19h u sali Kulturnog centra Beograda. Pozivamo sve prijatelje i poklonike njihove pisane reči da prisustvuju ovom događaju.

David Albahari
Pisac
Iznenadio me je nedavno jedan kanadski poznanik. Naime, upitao me je da li je teže biti kanadski ili srpski pisac. Njemu se čini, kaže, da je mnogo teže biti pisac u Kanadi, jer postoji sasvim mali broj važnih i aktuelnih društvenih tema o kojima ovdašnji pisac može da govori. Jedna od tih tema je imigrantsko iskustvo, priče o dolasku u Kanadu i privikavanje ljudi iz raznih zemalja na, pre svega, okrutnu kanadsku zimu. Sledeća tema je lokalna istorija, povremeno dopunjena pričama o kanadskom učešću u Prvom i Drugom svetskom ratu, a najmanje ima, kaže on, knjiga o aktuelnoj društvenoj stvarnosti. U njoj gotovo da i nema velikih tema koje mogu da nadahnu pisca na stvaranje velikih dela. Zbog svega toga, zaključuje, kanadska književnost je mala književnost, potisnuta na marginu savremene svetske književnosti...
Ceo tekst iz Politike Online.
Američka filmska akademija: DEVET STRANIH FILMOVA U TRCI ZA OSKARA

Izraelski animirani ratni film „Waltz with Bashir” Arija Folmana, dobitnik Zlatnog globusa, jedan je od devet filmova u trci za nominaciju za Oskara za najbolji film snimljen izvan engleskog govornog područja. „Valcer sa Baširom” beogradska publika je mogla da vidi na nedavno održanom Festivalu autorskog filma...

Ceo tekst iz Elektronskih novina. Objavljeno: 14. 01. 2009.

Praznični dobrotvorni bazar
Beogradski sajam (hala 2.) bio je 7. decembra domaćin ''Prazničnog dobrotvornog bazara''. Deveti po redu, humanitarni bazar, u organizaciji Međunarodnog ženskog kluba – IWC Beograd, okupio je predstavnice 30. zemalja koje su diplomatski ili poslovno prisutne u Srbiji. Poslovično, najveća gužva bila je na štandu Izraela. Kozmetika sa Mrtvog mora bila je najtraženiji artikal. Gost njihovog štanda bio je restoran brze hrane ''Falafel'', jedini koji u Beogradu nudi izraelske specijalitete (Kraljice Natalije 66).
Štand Slovenije takođe je bio veoma posećen. Naročito je bio interesantan za gurmane, koji su na njemu mogli da kupe prepoznatljive slovenačke specijalitete. Ono što je krasilo ovu manifestaciju je veliko prisustvo dece. Ovo je svakako bio dobar uvod u Božić i naravno Hanuku, koju deca sa nestrpljenjem očekuju.
Važno obeležje ove manifestacije je i njen dobrotvorni karakter, jer će u humanitarne svrhe otići sav prihod od prodaje "sitnica" i od ulaznica, koje koštaju 200 dinara.
Izrael uručio Medalje pravednika


Ilan Doron
arhiva JOZ 2007.

2. decembar 2008. | 17:27 -> 22:06 | Izvor: B92
Beograd -- Ambasador Izraela u Srbiji Artur Kol dodelio je Medalje pravednika deci i unucima Srba koji su krili i spasavali Jevreje tokom Drugog svetskog rata.
Medalja pravednika među narodima najviše je priznanje koje država Izrael već 55 godina dodeljuje nejevrejima širom sveta, a danas su uručene poromcima Borivoja i Grozdane Bondžić, Ljubice Mandušić-Gazikalović i Jelice Ranković. Prizanje se dodeljuje osobama koje su tokom holokausta štitile i spasavale Jevreje ugrožavajući time svoje i živote svojih porodica...
...Julija Dajč, progonjena od Nemaca, sakrivala se kod porodice Bodžić gotovo tri godine, tokom kojih je na svet donela i sina Ilana koji danas živi u Izraelu i ima troje dece...

Ceo tekst sa stranice B92.info

PRONAĐENI ORIGINALNI PLANOVI ZA GRADNJU AUŠVICA
Nemački list Bild objavio je u subotu originalne crteže planova za gradnju koncentracionog logora Aušvic
.
Prema navodima ovog lista sa tiražom od 3,5 miliona primeraka, 28 tehničkih crteža potiče iz vremena između 1941. i 1943. godine, a pronađeni su navodno u jednom berlinskom stanu koji je morao da bude ispražnjen.
Ceo tekst iz Elektronskih novina
Dokumenti: Jevrejski logor na Sajmištu
PISMA HILDE DAJČ
Kamion "dušegupka" korišćen za ubijanje Jevreja u Beogradu

Jevrejski logor na Sajmištu, Judenlager Semlin, osnovala je nacistička Nemačka decembra 1941. kao jedan od prvih koncentracionih logora u Evropi, namenski izgrađen za internaciju Jevreja. Od marta do maja 1942. oko 7.000 Jevreja, uglavnom žena, dece i starih, što je približno polovina jevrejske populacije u okupiranoj Srbiji, tu je sistematski ubijano u pokretnoj gasnoj komori dopremljenoj iz Nemačke...
Ceo tekst iz Elektronskih novina

Sajam knjiga: Kukaste promocije (2)
PROTOKOLI SAJAMSKIH MUDRACA
Nadahnut mislima sveca Srpske pravoslavne crkve vladike Nikolaja iz dela Kroz tamnički prozor („Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista razapeli: i demokratiju, i štrajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam i sveopštu revoluciju, i kapitalizam i komunizam”), reporter e-novina odlazi na Sajam knjiga da se dodatno informiše o brojnim iskušenjima koja pred srpstvo vaskoliko i raspolućeno stavlja novi svetski poredak...
Ceo tekst iz Elektronskih novina
Najava ministra policije
UKLONITI NEDIĆEVU SLIKU IZ VLADE SRBIJE

Ministar policije i potpredsednik Vlade Srbije, Ivica Dačić, zatražio je uklanjanje portreta Milana Nedića sa mesta gde su izložene fotografije svih premijera Srbije u zgradi vlade...
Ceo tekst iz Elektronskih novina
Prvi veb sajt posvećen holokaustu u Srbiji
LOGOR NA SAJMIŠTU, ISTORIJA I SEĆANJE

U okviru svog istraživačkog projekta koji se bavi posleratnom memorijalizacijom jednog od glavnih mesta Holokausta u okupiranoj Srbiji za vreme Drugog svetskog rata, Jevrejskog logora na Sajmištu, Jovan Bajford, docent na Katedri za društvene nauke Otvorenog univerziteta u Velikoj Britaniji, postavio je veb sajt Jevrejski logor na Beogradskom sajmištu: istorija i sećanje, na adresi www.holokaust.rs. Bajfordovo istraživanje finansira Britanska akademija, a sajt, osim istorije logora Sajmište od 1941. do 1944, sadrži i uvid u život u Jevrejskom logoru na Sajmištu kroz pisma devetnaestogodišnje logorašice Hilde Dajč...
Ceo tekst iz Elektronskih novina.

O knjizi Dejana Lučića „Kraljevstvo Hazara”, piše: Filip David
ZLOČINAČKA LEKTIRA

Nemoguće je u jednom novinskom tekstu spomenuti sve antisemitske, rasističke, opasne budalaštine koje ispunjavaju 1000 stranica Kraljevstva Hazara. U starom ili novom ruhu, to su istovetne „naučne istine” na kojima se zasnivala nacistička ideologija i kojima je opravdavan i objašnjavan Holokaust. Poruka je da čovečanstvu nema spasa dok se ne oslobodi ovih izroda ljudskog roda. Ili, jednostavije rečeno, Kraljevstvo Hazara poziv je na

Za onoga ko je propustio da pročita neku od stotinak knjiga sa izrazito antisemitskim i nacističkim sadržajima, koje se mogu naći na našem književnom tržištu, evo jedne hrestomatije takvih tekstova, kompilacije načinjene makazama i lepkom iz takve zločinačke literature. Autor je izvesni Dejan Lučić, bivši trgovac nekretninama i od ranije izdavač literature o svetskim zaverama i Novom svetskom poretku. To je u našim prilikama očevidno unosan posao na kojem se može dobro zaraditi.

Dva toma Kraljevstva Hazara izložena su u uglednim knjižarama u centru Beograda. Jedna od tih knjižara je u samoj zgradi Akademije nauka, u knjižari iznad koje još uvek stoji firma Naučno delo. Pa, da vidimo o kakvoj je ovde nauci reč.

Na blizu hiljadu strana ove „studije”, prikupljeno je sve ono antisemitsko đubre obavezno prisutno u lektiri takve vrste. Tu su odabrani odlomci iz domaće okupacijske antisemitske literature, te preuzeti tekstovi iz stranih klasika ovoga žanra. Najveći deo „studije” zasnovan je na opštim mestima dobro poznatim iz Protokola sionskih mudraca, o jevrejskoj zaveri protiv čovečanstva, želji da se zavlada svetom u čemu, „dokazuje” autor, nije pošteđena ni Srbija. Naprotiv, sve ono što nam se poslednjih godina dešava samo je, navodno, delić te globalne zavere.

Kako bi otklonio kritiku da je reč o najprimitivnijem antisemitizmu, sastavljač ove antologije rasističkih podlosti saopštava nam vnaučnu” istinu kako Jevreji i ne postoje, pa prema tome nema ni antisemitizma! Jevrejsko ime i nasleđe preoteli su Hazari, pripadnici jednog malog pljačkaškog, lopovskog i prevarantskog plemena tursko-mongolskog porekla, čija je država postojala između VII i X veka na prostorima centralne Evrope i koji su prihvatili judaizam. Tokom vremena, oni stari Jevreji su nestali, a njihovo mesto su zauzeli ovi prevaranti koji se lažno predstavljaju i koji čine devedeset procenata svetskog jevrejstva. Hazari su, eto istine, uljezi najgore vrste, paraziti sa osnovnim ciljem - unutrašnje podrivanje onih kultura i ekonomija u koje su se uvukli i dominacija nad čitavim svetom. Patriotska je obaveza borba protiv ove ljudske pošasti, prave ljudske kuge.

Da li ima dobrih Jevreja?, pita se autor. A odgovor je: „Zar može biti dobar narod koji u svojim zakonima dozvoljava i preporučuje licemerstvo, zelenaštvo, krijumčarenje, podmićivanje, krivokletstvo? Zar mogu pod takvim okolnostima i uslovima i pojedinci takvog naroda biti dobri? Možda spoljašnje, ali u svima njima je jedan isti duh, specijalni jevrejski zloduh, koji se kod jednih u većoj, a kod drugih u manjoj meri ispoljava, bolje rečeno koji je kod jednih bolje, a kod drugih lošije maskiran... Zar mogu biti dobri ljudi oni koje njihovi zakoni uče da obeščašćuju žene tuđih naroda, štaviše, strašno je i reći, da im je dozvoljeno da oskrnave nevinu dečicu od 3 godine i 1 dana, što ni zver ne čini, a kamoli čovek”. I sve nadalje u tom smislu.

Pisac nam otkriva i dugo čuvanu tajnu Mosada, plan Srbija - novi Izrael. Izraelska tajana služba i jevrejski lobi odlučili su, kada uskoro započne rat između Amerike i Irana, da zbog opasnosti od atomskog zračenja, Jevreji napuste svoj istorijski Izrael i nasele se u Srbiji. Ovaj plan, piše u Kraljevstvu Hazara, datira još od prvog arapsko izraelskog rata. Izraelci su već počeli pripreme za ovu veliku akciju i „finasijska okupacija Srbije” je obavljena, jevrejska „peta kolona” je svuda, pod firmom nevladinih organizacija, svuda je razapeta „Soroseva mreža u Srbiji” i „agenti od uticaja”, poznati novinari, pisci i političari čija se imena navode, rade na ostvarenju plana. Kada se plan ostvari, a taj čas je blizu, sudbina Srba biće zapečaćena: Srbi će postati robovi ili će nestati.

Šta da se radi, pita se zabrinuti autor. Pred „strašnom pretnjom antisrbizma” poručuje: „Zato Srbi, na noge, mi smo okupirani, ali osmotrimo kad i - koga treba da udarimo! Ne ranije - ne kasnije. Narod koji zna cilj - naći će put”.

Za taj dan „konačnog obračuna” priloženo je i uputstvo, Identifikator Hazara, 10.000 jevrejskih prezimena, među kojima ima i „mnogo prisvojenih srpskih prezimena”, da bi se na vreme prepoznali neprijatelji.

Nemoguće je u jednom novinskom tekstu spomenulti sve antisemitske, rasističke, opasne budalaštine koje ispunjavaju 1000 stranica Kraljevstva Hazara. U starom ili novom ruhu, to su istovetne „naučne istine” na kojima se zasnivala nacistička ideologija i kojima je opravdavan i objašnjavan Holokaust. Poruka je da čovečanstvu nema spasa dok se ne oslobodi ovih izroda ljudskog roda. Ili, jednostavije rečeno, Kraljevstvo Hazara, poziv je na novi Holokaust.

Dakle, ako se govori o „našem” nacizmu i fašizmu, valja imati na umu da ta ideologija mržnje, rasne čistote i etničkog čišćenja nije samo uvoz iz inostranstva, niti je nešto bezopasno i marginalno, kako se često čuje, nego je ideologija čvrsto usađena i u dobrom delu izdavačke delatnosti, povezane sa sve brojnijim nacističkim grupama. To je ona zločinačka lektira koja čini teoretsku podlogu nacističkom organizovanju i delovanju. Dok god bude ovakvih knjiga, koje otvoreno propagiraju rasnu mržnju i istrebljenje čitavih naroda biće i nacističkog nasilja.

Ima li ovde posla za javnog tužioca?

Tekst je prenet iz dnevnog lista Danas, uz dozvolu autora. Objavljeno: Sub, 18. 10. 2008. 14:27

''Srpski rabin ili rabin Srbije?''

Press na naslovnoj stranici izdanja za 22. 09. 2008. objavljuje vest da ''SRPSKI RABIN KOLJE OVCE ZA MADONU''. Ne ulazeći u način ishrane pop zvezde Madone, mnogo su nam interesantniji komentari koji su usledili posle objavljivanja ovog senzacionalističkog teksta. (Kliknite na donji link)

http://www.pressonline.rs/page/stories/sr.html?view=story&id=47547&sectionId=41

Intervju sa Davidom Albaharijem objavljen 30. 08. 2008. u E-novinama
MASI JE JEDINO VAŽNO DA IMA VOĐU
Pisac bi trebalo da bude „čisto” biće, iznad bilo kakvog prijanjanja, neka vrsta idealnog humaniste, biće koje na jednaki način pristupa svemu u svetu koji ga okružuje. Svi znamo da nije tako, da ima pisaca koji su otvoreno u svojim delima slavili nacizam, podržavali antisemitizam, veličali ovog ili onog vladara, zastupali rasizam... Da li su oni manje vredni kao pisci? Sigurno da nisu, ali su zato manje vredni kao ljudi, što može - mada ne bi trebalo - da utiče na moj odnos prema njima kao piscima...
Za ceo tekst kliknite na sledeći link: http://www.e-novine.com/sr/kultura/clanak.php?id=16481

Jevrejska zajednica u Njujorku
UKRADENE TORE VREDNE 500.000 $

PHOTO: EPA/WALTRAUD GRUBITZSCHJevrejska zajednica u Njujorku otkrila je u subotu, pre službe, da je iz sinagoge nestalo osam svitaka hebrejskih svetih knjiga koje vrede pola miliona dolara. Rabini pretpostavljaju da je lopov neko iz jevrejske zajednice jer nije bilo znakova obijanja.
Osam svitaka hebrejskih svetih knjiga (Tora), za koje se procenjuje da vrede oko pola miliona dolara, ukradeno je prošle sedmice iz sinagoge u Njujorku.

Policija u Kvinsu je potvrdila američkim medijima da istražuju krađu Toraiz Jevrejskog centra u Kju Gardens Hilu.

Članovi Jevrejskog centra rekli su medijima da su uvereni da je lopov među njima, s obzirom na to da vrata sinagoge nisu obijena. Nestanak Tora rabini su otkrili pre subotnje službe.

Merilin Begli, zaposlena u centru, upozorila je da su mnogi vernici preživeli holokaust i da je ukradena Tora posvećena njihovim obiteljima.

Objavljeno 19. 08. 2008. 12:02 u Elektronskim novinama

Srpska himna ili himna Srbije
SLOGA, GRANA, ČELO

U osam kratkih strofa himne ravno petnaest puta se spominje reč srpski u različitim varijantama - srpski brod, srpski rod, srpska braća, srpske zemlje, srpska sloga, srpska grana, srpsko vedro čelo, srpski blagoslov, srpska slava, srpska otadžbina - u zemlji gde trideset procenata njenog stanovništva čine razne manjine, stanovništvo nesrpskog porekla.

Piše: Filip David

Opšte je prihvaćeno da himna jedne države treba da izražava njene civilizacijske vrednosti u prošlosti, njene težnje u budućnosti i zajedništvo njenih građana. Odmah da kažem, srpska himna Bože pravde ne ispunjava nijedan od ovih uslova. Oživljena u vremenu velikih nacionalističkih turbulencija, ubrzo je prihvaćena kao zaštitni znak najrazličitijih mitinga i demonstracija, od onih desničarskih i ultranacionalističkih pa do onih takozvanih demokratskih. U početku je delovala kao neka vrsta protesta protiv prethodnog ateističkog i komunističkog režima. Opskurne reči ove anahrone pesme odjekivale su i pre nego što je postala zvanična himna, u vojnim kasarnama, potom u ratnim pohodima, na crkveno-političkim saborima, a zatim i na raznim prigodama državnog i političkog karaktera. Nijednom rečju, nijednom rečenicom ili strofom ona ne odražava multietičnost države Srbije niti njenu pripadnost evropskoj zajednici naroda.

U osam kratkih strofa himne ravno petnaest puta se spominje reč srpski u različitim varijantama - srpski brod, srpski rod, srpska braća, srpske zemlje, srpska sloga, srpska grana, srpsko vedro čelo, srpski blagoslov, srpska slava, srpska otadžbina - u zemlji gde trideset procenata njenog stanovništva čine razne manjine, stanovništvo nesrpskog porekla.

Početkom devedesetih, u znamenitom događanju naroda, u tom nastupajućem periodu srpskog nacionalizma, ona je, očevidno, podsticala strasti, koju počele da dobijaju opasne i preteće razmere. U periodu od 1991. do 2006. predstavljala je i himnu Republike srpske u vreme Karadžića i Mladića. Pod njenim ozračjem načinjeni su neki od velikih zločina. Pevali su je Arkanovi paravojnici, za takve i slične predstavljala je pre ratnu nego državnu himnu. U mnogim glavama povezana je sa idejom Velike Srbije. Posle svega, teško je poverovati da himnu sa ovakvom hipotekom, manjine u Srbiji mogu prepoznati kao svoju.

Istorija njene bliske prošlosti, njena upotreba i zloupotreba, njen religiozno-militantno-nacionalistički sadržaj pripadaju nekim vremenima koja bismo najradije da zaboravimo, ostavimo za sobom. Jedna ozbiljnija analiza pokazala bi da je za njenu restauraciju najzaslužnija nova srpska desnica. Ona predstavlja lice one nacionalističke, patrijahalne, tradicionalističke, konzervativne Srbije, koja nije pomirena sa samom sobom, kao ni sa susedima i ostatkom sveta.

Objavlljeno 7.8.2008. u Elektronskim novinama

3.6.2008 - Artur Kol, ambasador Izraela, za „Blic“
Dobro se osećam u Srbiji jer volite Izrael . Autor: T. Trikić

„Izrael je ponovo otvorio ambasadu u Beogradu 1996. godine, nakon višedecenijskog prekida diplomatskih odnosa između ondašnje Jugoslavije i Izraela. Za ovih desetak godina ostvarili smo ogroman napredak u saradnji na svim nivoima, ali ostaje još dosta toga da se uradi da bi se nadoknadilo propušteno. Najvažnije je, ipak, da je Srbija zemlja u kojoj vole Izrael i zato se ovde dobro osećam“, kaže Artur Kol, izraelski ambasador u Beogradu koji je juče bio gost „Blica“.

Iako je u Beograd došao pre nešto manje od godinu dana, ambasador već dosta dobro poznaje političku scenu Srbije i trudi se da hladne glave analizira usijana postizborna dešavanja.
„Dolazim iz zemlje sa sličnim višepartijskim sistemom, navikle na koalicije i na osnovu tog iskustva mogu da kažem da je formiranje vlade čista matematička igra. Zato, kad je reč o postizbornoj situaciji u Srbiji, veoma je komplikovano i previše rizično davati bilo kakve prognoze“, ističe ambasador Kol.
Ako njih prevedemo na ekonomski teren, treba reći da izraelska poslovna zajednica već neko vreme pomno prati politička dešavanja u Srbiji i pokušava da oceni u kom pravcu će se razvijati ekonomska politika zemlje i koliko je situacija u njoj stabilna, objašnjava Kol. On dodaje da se „ekonomska logika zasniva na nekoliko jednostavnih principa: stabilan sistem, jasna vizija, otvorenost za investicije, ekonomski razvoj i - strah od nejasne, nestabilne i rizične situacije“.
„One kompanije koje su već aktivne u zemlji nastavljaju sa radom, dok potencijalni investitori iščekuju rasplet i pažljivo planiraju strategiju“, naglašava ambasador Kol.
Prema rečima ambasadora, nivo izraelskih investicija u Srbiji znatno je ispod onog u zemljama centralne Evrope, poput Rumunije, Mađarske, Češke i Poljske, delom zbog činjenice da su devedesete godine bile vrlo nepovoljne u smislu investicione klime, te samim tim izgubljene, a delom i zbog veoma složene birokratske procedure.
„Pozitivan primer predstavlja kompanija „Erport siti“ sa ukupnom projektovanom investicijom od oko 200 miliona evra. Nažalost, ima kompanija koje nisu odmakle od faze papira, delimično i zbog birokratskih poteškoća. Samo velike kompanije imaju adekvatnu finansijsku podršku i neophodno strpljenje da bi ušle na ovo tržište“, objašnjava on.
„Što se tiče Kosova, naša vlada ima veoma jasan stav prema tome. Mi kontinuirano pratimo situaciju na terenu, kao i međunarodne reakcije na jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova“, objašnjava Kol.
Budućnost Balkana ambasador vidi u EU:
„Mislim da svaki region koji želi da svede na minimum opasnost od rata i okrene se ekonomskoj saradnji treba da uđe u EU. Jer ta velika porodica se okupila oko ideje da se svi problemi rešavaju mirnodopskim sredstvima. Dok god se to ne desi, stabilnost regiona Balkana je manje izvesna.“
Trezven pristup ambasador ima i kad je reč o situaciji na Bliskom istoku.
„Kada je reč o Bliskom istoku, ne može se biti ni optimista ni pesimista, već treba biti realističan“, kaže i odmah dodaje da su izraelske i palestinske vlasti vrlo ozbiljne u nameri da do kraja godine postignu dogovor, polazeći činjenice da je postojanje dve države najbolje rešenje.
Prepreka je, dodaje, militantna islamistička organizacija Hamas, koji pribegava aktima terorizma u pokušaju da blokira napredak pregovora.
Slična očekivanja ambasador ima i u pogledu sporazuma Izraela i Sirije nakon pregovora koji su nedavno održani u Turskoj. I tu je ozbiljna smetnja činjenica da je, prema njegovim rečima, Damask sedište Hamasa i drugih terorističkih organizacija.
Kada je u pitanju Iran, ideologija je u osnovi neprijateljskog odnosa Irana prema Izraelu. Homeinijeva islamska revolucija imala je regionalni i globalni cilj. Ona je uvela ekstremnu antiizraelsku politiku. Štaviše, danas Iran Izraelu uopšte ne priznaje pravo na postojanje, upozorava njegova ekselencija. Po oceni Izraela, drugi veliki problem je antisemitizam predsednika Irana Mahmuda Ahmadinedžada.
„Kad se na to nadoveže podatak da Iran ima rakete dugog dometa i da razvija vojne nuklearne kapacitete, kao i činjenica da Teheran otvoreno izvrdava volju međunarodne zajednice da ta postrojenja kontroliše, jasno je da postoji razlog za zabrinutost“, zaključuje on.

Zavoleo sam „Evroviziju“
Ambasador Kol kaže da je nedavno takmičenje „Evrosonga“ u Beogradu bilo pravi spektakl, da je bilo odlično organizovano i da mu je približilo tu vrstu zabave. „Takmičenje je pokazalo da i muzika pomaže promociji evropskih ideja“, ističe Kol i dodaje da su se Beograđani pokazali kao odlični domaćini.

16. januar 2008. - Intervju Filipa Davida hrvatskom "Feral Tribuneu"

Filip David, beogradski književnik, govori za "Feral Tribune" o svom novom, "dvostrukom" romanu "San o ljubavi i smrti", sudbini jedne književne generacije, te o tragici današnje Srbije.

Klikni ovde za link ka članku sa sajta Feral.hr.

ZEMUNSKI KOREN CIONIZMA
U Jerusalim preneti ostaci poslednjeg potomka osnivača cionizma Teodora Hercla, čija je porodica u 19. veku živela u Zemunu
Sahrana posmrtnih ostataka
Stivena Teodora Normana (Foto AFP)
Stiven Teodor Norman imao je 28 godina i radio je u britanskoj ambasadi u Vašingtonu kad je jednog hladnog novembarskog dana 1946. godine odšetao do mosta na Aveniji Masačusec, odložio svoj kaput od tvida na ogradu i skočio u smrt. Tog jutra saznao je da su mu otac i majka stradali u nacističkom koncentracionom logoru Terezin u okupiranoj Čehoslovačkoj.
Norman je bio jedini unuk Teodora Hercla, Jevrejina iz Budimpešte, koji se smatra osnivačem cionizma i jedini član porodice koji je delio Herclov san - da se Jevreji vrate u postojbinu i naprave sopstvenu državu. „Otići odande je kao umreti malo. Povratak znači novo rođenje i ja ću se vratiti”, napisao je u svom dnevniku posle jedine posete Palestini, zadivljen razlikom između Jevreja koje je tamo sreo i onih koje je viđao u svojoj okolini. „Oni kontrolišu svoju sudbinu u zemlji koja pripada i meni. Zemlji koja me želi”, tvrdio je ovaj britanski državljanin koji je rođen u Austriji kao Štefan Teodor Nojman, a ime je promenio pošto su ga roditelji kao dečaka pred Drugi svetski rat poslali u London da izbegne nacistički progon.

U sredu su njegovi posmrtni ostaci sahranjeni u Jerusalimu na groblju na Gori Hercl, gde osim tela osnivača cionizma leže i tela izraelskih vođa i heroja ratova. Telo Teodora Hercla preneto je tamo još 1949. iz Beča - u testamentu je naveo da želi da i on i njegova porodica budu sahranjeni u budućoj jevrejskoj državi - a prošle godine na ovom groblju sahranjeno je i dvoje njegove dece Paulina i Hans, iako su se rabini dugo protivili tome. Paulina je bila duševni bolesnik i po nekim izvorima umrla je u jednom francuskom sanatorijumu uzevši preveliku dozu morfijuma, dok je Hans primio hrišćanstvo, a potom se ubio zbog smrti svoje sestre. Samoubistva i pokrštavanje, ali i to što niko osim Stivena nije delio ubeđenja Teodora Hercla, bili su velika prepreka rabinima da dozvole sahranu, ali uz pomoć države i premijera Ehuda Olmerta taj je problem rešen. Izlaz je pronađen u pravilu po kojem samoubice mogu biti sahranjene na groblju ako su bolovale od genetskog mentalnog poremećaja, pa su tako u poslednjih godinu dana na Goru Hercl preneta tela troje od četvoro direktnih potomaka osnivača cionizma. Telo Normanove majke Trude nacisti su spalili u Terezinu.

„Norman je bio poslednji potomak. Nema više Herclovih”, kaže istoričar Arijel Feldeštajn, dodajući da je posvećenost Teodora Hercla cionizmu imala teške posledice po njegovu porodicu i da je sahrana ostataka jedinog unuka „konačna moralna obaveza” prema čoveku koji je zapalio plamen među Jevrejima raseljenima po celom svetu.

Prva iskra tog plamena, međutim, pojavila se u Zemunu sredinom devetnaestog veka, kad je rabin Jehuda Alkalaj, potomak sefarda - Jevreja prognanih iz Španije - u svojoj sinagogi govorio o povratku u „Erec Jizrael”. Pouzdano je utvrđeno da je porodica Hercl živela u Zemunu, da je deda osnivača cionizma išao u sefardsku sinagogu i da je mogao da čuje Alkalajevu ideju i da je prenese svom unuku. „Šta mi Jevreji činimo?”, pitao se rabin. „Lutamo iz grada u grad po zakonima sveta i tražimo egzistenciju, ali ne odlazimo u Erec Jizrael, pa makar tamo jeli suvi hleb i pili vodu nevoljničku.”

Kako piše akademik Predrag Palavestra, Jehuda Alkalaj je i ličnim primerom želeo da sunarodnicima pokaže pravi put, pa je 1874. napustio Zemun i nastanio se u Jafi: „Proročki i zastrašujuće zvuče njegove reči iz knjige ,Pozdrav Jerusalimu′”, koju je napisao pred zidinama Beograda: „Ono što sam pisao u vezi sa godinom 1840. odnosi se na sto godina unapred, od danas do godine 1939. (...) koja će biti veoma gorka pod našim nebom i Gospod će podići svoj glas toga dana u znak žalosti i oplakivanja, kao za spomen sinu jedincu”.

Prva knjiga rabina Alkalaja objavljena je u Beogradu pod naslovom „Putevi ugodni” 1837. godine, a odštampana je u državnoj štampariji Knjažestva Srbije. Bio je to, piše Palavestra, „važan kulturni događaj u životu Jevreja među Srbima i dobar znak snage jevrejske zajednice u Beogradu gde je još od ranije postojala jaka tradicija jevrejske pismenosti na hebrejskom i judeo-španskom jeziku”.
----------------------------------------------------------
Da je Hercl sreo Frojda
Avi Beker, profesor političkih nauka na Univerzitetu Džordžtaun rekao je na memorijalnom skupu poslednjem potomku Teodora Hercla da „mentalne bolesti mogu da se pomešaju sa genijem i snovima”. Hercl i Sigmund Frojd živeli su u istoj ulici u Beču, rekao je, ali se nikad nisu sreli. „Hvala Bogu za to, jer bi ga Frojd stavio na kauč i to bi možda bio kraj cionizma”, našalio se Beker.

Vladimir Radomirović
(Politika On-Line 9.12.2007.)
3.10.2007. - “SAN O LJUBAVI I SMRTI” novi roman Filipa Davida

Kao sto smo i najavili u ovoj rubrici 6.6.2007., posle dvanaest godina pojavio se novi roman ovog plodnog književnika i angažovanog intelektualca.

Reč je o knjizi “SAN O LJUBAVI I SMRTI”, delu originalne forme, koje je sačinjeno iz dva dela.

KRATAK ROMAN O LJUBAVI: Mladi i učeni hasid Jakov u potrazi za ženom koja ga je opčinila prolazi kroz svetove živih i mrtvih, ljudi i demona, gotovo celu Istočnu Evropu sve do Zemuna da bi se sjedinio sa svojom verenicom u tajanstvenom obredu posmrtnog venčanja.

 KRATAK ROMAN O UMIRANJU prati sudbinu Erika Vajsa koji je rođenjem obeležen kao drugačiji od sveta u kojem živi, i njegovo odrastanje u jednom banatskom specijalizovanom domu čiji se mali žitelji, kad usred Drugog svetskog rata ostanu bez lekarske pomoći, udružuju u svojevrsnu bandu. Da li je ludilo u njima ili van njih?

Više o autoru klikom na ovaj link: http://sr.wikipedia.org/sr-el/Filip_David

12. jul 2007. - Poseta Istorijskom arhivu Beograda
Istraživanja vezana za izradu CD monografije o istoriji Jevrejskog groblja u Zemunu neminovno su vodila ka Istorijskom arhivu Beograda. Dr Branka Prpa direktorka arhiva, ljubazno se odazvala molbi našeg predsednika Nenada Fogela i u srdačnom razgovoru obećala svu pomoć koja nam je potrebna. Naglasila je da je arhiv zemunskog Magistrata deo njihovog fonda i da ukoliko imamo nekog ko je vičan čitanju nemačke gotice možemo doći do vrednih dokumenata vezanih za život naše zajednice u 18. i 19. veku.

Poštujući nepisano pravilo da se u goste ne ide ''praznih ruku'', Nenad Fogel je poklonio najnovije izdanje o istoriji naše opštine, knjigu i CD ''Jevrejska zajednica u Zemunu 1739 – 1945''. Ni dr Prpa nije ostala ''dužna'', poklonila je Jevrejskoj opštini Zemun izuzetno vredna izdanja Istorijskog arhiva Beograda (5 knjiga) pod zajedničkim naslovom ''Živeti u Beogradu – dokumenta Uprave grada Beograda''.

Evo šta je dr Branka Prpa napisala u uvodu ovog vrednog izdanja:  „Retko ko bi pomislio da više od sto godina stara glavna administracija Beograda može da predstavlja prvorazredni istorijski izvor, koji se pri tom čita kao uzbudljiv roman. Istorija prestonice i istorija Srbije prepoznaje se iz fonda Uprave grada Beograda kao razmena, spajanje i antagonizam događaja, stanovništva i kultura u vremenima sumnji i nada koje prate rađanje moderne srpske države.“ Reč urednika, dr Prpa završava rečenicom punom nade: „Istorijski arhiv Beograda poziva Vas da zajedno otkrijemo naš grad, da mislimo Beograd ne kao prošlost, nego da mislimo sadašnjost počevši od prošlosti.“

6.6.2007. - Novi roman Filipa Davida

Filip David je potpisao ekskluzivni ugovor sa beogradskom izdavačkom kućom "Laguna" i njenom edicijom srpske književnosti 21. veka "Meridijan", povodom objavljivanja njegovog novog romana "San o ljubavi i smrti". Prema rečima "Laguninog" urednika Igora Marojevića, roman "San o ljubavi i smrti", koji se sastoji od dva kratka romana ("Kratak roman o ljubavi" i "Kratak roman o umiranju"), činiće jubilarno, deseto, izdanje edicije "Meridijan".

U pitanju je potresno štivo koje akcenat stavlja na pitanje rata i jevrejstva, i dešava se na više geografskih lokacija, od kojih će domaćim čitaocima najatraktivnija biti Zemun.

- Klasični postupci istorijskog romana "presečeni" su u njemu dokumentarnim i "istražnim" prosedom. "San o ljubavi i smrti" prvi je roman Filipa Davida nakon devet godina. Očekuje se da će ga "Laguna" objaviti do kraja leta, kaže Marojević.
M.V. (Preneto iz lista "Politika" od 6.6.2007.)

15.2.2007. - Pet godina zatvora za poricanje holokausta
Sud u Nemačkoj izrekao je danas kaznu od pet godina zatvora autoru Ernstu Cendelu zbog podsticanja rasne mržnje i poricanja da su nacisti ubili šest miliona Jevreja. Cendel, čije jedno delo ima naslov „Da li ih je zaista umrlo šest miliona?”, osuđen je na maksimalnu kaznu po nemačkom Zakonu o poricanju holokausta.

On je bio u pritvoru u Nemačkoj od marta 2005. godine, nakon što je deportovan iz Kanade.Sud je saopštio da ga neće pustiti uz kauciju, zbog mogućnosti da će osuđenik pobeći. U svom završnom izlaganju Cendel je rekao da bi sud trebalo da osnuje međunarodnu ekspertsku komisiju koja bi istražila holokaust. On je rekao da će sazvati konferenciju za novinare i javno se izviniti Jevrejima i ostalim žrtvama ako komisija potvrdi da su Jevreji ubijani gasom. Cendel je nemački državljanin koji je veći deo života proveo u Kanadi. U prošlosti je održavao internet sajt na kome je objavljivao svoju publikaciju "Germania Rundbreif", u kojoj je tvrdio da se holokaust nije dogodio. (Srna)

24.1.2007. - Prijateljski vaterpolo susret Beograd - Izrael

U sredu, 24.01.07. odigrana je prijateljska utakmica između vaterpolo ekipa VK "Beograd" iz Beograda i reprezentacije Izraela, na bazenu Tašmajdan. Ovo je prva utakmica u okviru zimskih priprema vaterpolo reprezentacije Izraela u Beogradu. Utakmica je odigrana u najlepšem sportskom duhu između ove dve ujednačene ekipe, a pobedu je odneo "Beograd" sa uzbudljivih 11:10. (Miloš Kostić)

17.12.2006. - U poseti kod umetnika
Veliko zadovoljstvo i čast nam je pričinio poziv našeg člana, slikara Saše Montilja da ga posetimo u njegovom domu u Dobanovačkoj ulici u Zemunu.  Već sam prilaz njegovoj kući i njen enterijer, koje je sam izveo, ukazali su nam je da se radi o plodnom i maštovitom umetniku bogatog senzibiliteta. Njegove slike, naravno, to još više dokazuju. Iako (hiper)realistične izvedbe one svojim koloritom i kompozicijom očituju bogat duh ovog umetnika.
Montiljo je imao više uspešnih samostalnih izložbi i učesnik je više priznatih slikarskih kolonija. Poznati hrvatski pesnik, pevač i kompozitor Arsen Dedić opredelio se za Montiljovu sliku kao ilustraciju za korice njegove najnovije zbirke poezije.
U društvu njegovog ljubimca, iguane Serža, pričali smo o umetnosti i mukotrpnom putu koje jedan posvećeni slikar treba da pređe da bi došao do priznanja i obezbedio sebi elementarnu egzistenciju.
Pozivamo vas da podržite našeg talentovanog člana! Posetite njegov sajt klikom na sledeći link: http://www.montiljo.com (J.R.)
Intervju sa Aleksandrom Mošićem, jednim od doajena jevrejske zajednice u Srbiji, dugogodišnjim predsednikom Memorijalne komisije Saveza JOSCG. Razgovor vodila Kristina Janković
O crno-belim uspomenama...

Ono što nam rat opisuje u njegovoj istinskoj formi, ono što nam se najdublje ureže u srce čak i ako nismo živeli za vreme nekog rata je lična drama, iskrena priča nekog ko je uspeo da sačuva svoj život možda baš da bi danas pričao o tome.
Imala sam veliku čast da razgovaram sa dipl. inž. tehnologije, gospodinom Aleksandrom Mošićem. Žao mi je što ćete videti samo deo razgovora koji je trajao puna tri sata, ali potrudiću se da Vam ključnu nit intervjua prenesem što bolje... (Nastavak)


Kristina Janković i
Aleksandar Mošić
Intervju sa Ljiljanom Jovanoski, članicom Jevrejske opštine Zemun. Razgovor vodila Kristina Janković
O čvrstom stisku pesnice rata...

Neposredno pre nego što sam počela da radim na ovom intervjuu razmišljala sam o prikladnom uvodu. Kako napisati početak koji će čitaoca uvesti u priču, pripremiti ga za ono što će pročitati, a istovremeno ostati mu u glavi kao zaključak, poruka? Odgovor je došao sasvim slučajno. U pesmarici jedne trinaestogodišnjakinje stajala je sledeća misao: ˝Rat je poput talasa: jedne pregazi, druge utopi, neke razbije na šljunku, a neke odbaci daleko na blistavi zlatni pesak, na obalu van dometa bilo kakvih novih neprilika...˝
Znala sam da je to ono što moja sagovornica želi da podeli sa Vama. Jednu od toliko ratnih priča, ali sa tom razlikom što je ona tada bila samo dete. Ni vojnik, ni doktor, ni komandantova žena nego dete. (Nastavak)


Sofija Levi i
Zoran Nicin

Maj 2006
Ponosni smo da objavimo da je naša mlada članica Tamara Eberle (1991), inače aktivista i vođa dečje sekcije,  sa odličnim uspehom završila osmogodišnju školu. Ambicije su joj da upiše srednju medicinsku školu – fizioterapeutski smer, a potom da studira medicinu. Objavljujemo Tamarinu sliku sa maturske večeri i srdačno čestitamo.

Ovo su sećanja jednog od najstarijih živih zemunaca danas (94.g.), koji se pre više od 50 godina iselio u Izrael, živi u Jerusalimu.

JEVREJI U SREMSKIM SELIMA

Sredinom 19. veka, prema pričanju mojih roditelja, izgleda da je bila velika migracija Jevreja iz centralne Evrope prema jugu, u potraznji za boljim ekonomskim uslovima. To se naročito očitovalo u velikoj Austro-Ugarskoj monarhiji, gde su čitave grupe Jevreja iz Slovačke, krenule na jug monarhije, u današnji Srem i Banat. U toj općoj migraciji su i moji predci, kako sa očeve tako i sa majčine strane, stigli u okolinu Zemuna i Mitrovice. (Nastavak)                                                      

Sinagoga u Staroj Pazovi
Istraživački tim drugog izdanja knjige  ''Jevrejska zajednica u Zemunu 1739 – 1945'' na čelu sa predsednikom opštine Nenadom Fogelom posetila je 29.1.2006. Staru Pazovu, a u nameri da prikupi građu o Sinagogi koja je tu postojala do 1949.g.  Nažalost, tokom nacističkog pogroma u Drugom svetskom ratu celokupno jevrejsko stanovništvo ovog područja je pobijeno pa je Jevrejska opština Zemun prodala napuštenu građevinu svoje "Izraelitičke filijalne bogoštovne opštine" porodici Babinka. Potomak ove porodice Vladimir Babinka sa rodbinom ljubazno je primio i ugostio delegaciju JOZa i pokazao nam svoje prostorije koje su adaptirane i dograđene na osnovi nekadašnje Sinagoge. Od starijih članova čuli smo još više o okolnostima nastanjivanja i o životu u tim vremenima uopšte. Tako nam je gđa. Ana Babinka-Kardelis potvrdila da Sinagoga nije bila razarana tokom rata i za potrebe štampe ljubazno ustupila staru fotografiju snimljenu ispred kuće pre adaptacije.(B.F.)


Pre II Svetskog rata i sada

Oduzeta zdanja zemunskih Jevreja
Nekada jedna od najlepših vila na obodu Zemuna, iznad ulice Tošin bunar, danas oronula lepotica koja čeka sudbinu povratka pravim vlasnicima. Porodica Polgar, izuzetno imućna jevrejska porodica iz Zemuna, sagradila je 1929. godine predivnu kuću sa pogledom „dokle oko doseže“. Beograd na dlanu, a danas u Beogradu. Po kazivanju današnje stanarke, koja se u kuću uselila davne 1954. godine, mnogi su zainteresovani da je kupe.

Mnoga velelepna zdanja koja su nekada bila u vlasništvu članova naše opštine su danas, prodajom koju je izvršila država početkom devedesetih godina, prešla u ruke nesrećnih stanara koji su samo sticajem nemara  države došli u situaciju da postanu vlasnici tuđe imovine. Tužna sudbina kuće koju su posleratne vlasti nacionalizovale, nije usamljena. Tuđe – prokleto, kaže narodna poslovica, ali neki su se na tuđoj muci baš dobro okoristili.
Želja nam je da na jednom mestu omogućimo svim članovima naše opštine da pokažu koja su im vlasništva bila oduzeta, kada i na koji način. Objavićemo stare fotografije tih nekretnina, kako se danas to popularno zove, i snimiti kako one danas izgledaju. Javite se sa vašim pričama i dokumentima.

Decembar 2005. Australija
Član naše opštine, Olga Fogel iz Australije, Pert, boravila je ovih dana na pripremama za nastup na prvenstvu Zapadne Australije u slobodnom penjanju – rock climbing. Olga je inace 2002 godine osvojila drugo mesto u kategoriji početnika. Posle uspešno završenih studija na Akademiji prirodnih terapija u Pertu, ponovo se posvetila svom omiljenom sportu, gde je na leto (februar) očekuju velika iskušenja u jakoj konkurenciji najboljih dama iz Zapadne Australije. Na slici Olga na Margaret River Climbing.

Izraelska hrana u Beogradu
U Ruzveltovoj ulici br. 13 u Beogradu (blizu Vukovog spomenika) otvoren je fast-food restoran sa čuvenim izrealskim "FALAFEL" pljeskavicama (120 din) - vegetarjinska hrana, od nauta i posebnih začina pripremljeno na poseban način i pečeno u palminom ulju. Vlasnik je Izraelac, g. Shahar Smolakov, dipl. kuvar. Na raspolaganju je i "humus thina" i "humus zaatar" (110 din), "sambu-sak" (50 din), kao i nargile iz kojih možete povući koji dim orijentalnog duvana. Iznenadilo nas je koliko je gostiju prodefilovalo dok smo "overili" ovo mesto. (B.F.)
Napomena: Restoran je u junu '06 zatvoren. Proverićemo privremeno ili trajno.

25.11.2005. Svečana akademija DVD "Matica", Zemun
Dobrovoljno vatrogasno društvo naše gradske opštine je u Domu vazduhoplovstva u Zemunu organizovalo veličanstvenu manifestaciju povodom 135 godina svog postojanja. Doajen ove ustanove g. Đorđe Aćimović nas je proveo kroz istoriju ovog društva svojim šarmantnim govorom, video slikom i superiornom nastupom Beogradskog duvačkog orkestra. Našu opštinu je u počasnom redu zastupao predsednik JOZ g. Nenad Fogel.

Medalja ustupljena JO Zemun
Gospodin Živorad Jocić i njegov sin Đorđe posetili su našu opštinu , tokom video projekcije CD izdanja Zorana Koša 10.11.2005. G. Jocić je pozdravio prisutnu publiku i u dirljivom govoru izneo svoje divljenje i komplimente našoj zajednici. Kao gest poštovanja i ljubavi, njegov sin je poklonio opštini svoju medalju za osvojeno prvo mesto na teniskom turniru.
Davidova zvezda u krstu
Ovaj interesantan prilog u slici dobili smo od našeg čitaoca Rajka Sredanovića. Zagonetan grob sa krstom u kome je uklesana Davidova zvezda. Mesto gde je ovo snimljeno je lokalno groblje pored crkve Sv. Mateja u mestu Vilusi u Crnoj Gori (30 km od Nikšića i 30 km od Trebinja).
Ukoliko neko zna više o ovome molimo da nam po
šalje informaciju. Prilog će biti objavljen u produžetku.
Godišnji skup udruženja Bajinobaštana 12.11.2005.
Predsednik JOZ Nenad Fogel sa suprugom je na poziv organizatora redovnog godišnjeg skupa Bajinobaštana gospodina Dragana Pantelića, prisustvovao svečanoj večeri koja se održava svake godine početkom novembra u Centru Sava. Zemun je pored predsednika JOZ, predstavljala i počasna građanka Zemuna, primadona Dragana Jugović Del Monako.
O svemu što vas interesuje o Bajinoj Bašti možete se informisati na sajtu http://www.bajinabasta.org/

 

Pozivamo članove i prijatelje naše zajednice da nam šalju svoje priloge ili informacije o važnim ili interesantnim dogadjajima. Materijal će biti objavljen u jednoj od naših rubrika sa naznakom imena dobrovoljnog saradnika.

Naš e-mail: jozemun@EUnet.rs